dok mesečina mi kožu peče
ne, ja nisam dete sreće
samo plutam po vodi nade
ostavite me ovde
nek' zaleđena rosa miluje mi lice
nostalgične su prave ljubavi
nadanje me guši
ja samo želim malo krvi na usnama
jer volim crveno na njima
ostavite me da postojim
igraćemo se školica
kada zatrpam zemljom
naša izmučena tela
ne budite ljubomorni
što ja bacam prvi grumen zemlje
jer opelo ne umem da održim
šta ja tražim u Vašem krevetu
dok druga greje mi zemlju?
Нема коментара:
Постави коментар