Nepopravljivi sam hedonista
Koji je u stanju da jede i sopstvenu utrobu
Kada ne preostane ništa vise u čemu bih uživala.
Da se od snova živi, živela bih večno,
Jer nema mesta koje ne bih mogla dodirnuti.
Toliko inspiracije, a volela bih da je nikada nije ni bilo.
Ima previsoku cenu.
Ona se plaća emocijama, kožom,
dodirom koji boli.
Suicidom sopstvene ličnosti
preko leševa proslosti
do neizvesnog sutra.
Нема коментара:
Постави коментар