Želim da me poljubiš nestvarno,
poput metka koji pogađa gde treba,
poput poslednjeg metka koji obećava
i ispunjava kraj.
Ništa nije stvarnije od nestvarnog
premotavanja života u sekundi,
dok se nadaš da je "deja vu" na sceni.
Sve slike znaš napamet,
i pitaš se zašto si odabrala odabrane.
O, ja volim pištolj na čelu,
ja volim zarazan smeh ispunjen strahom,
ja volim da se kockam sa životom!
Emocije su najjače kada hodaš po ivici.
Preživljavaš kada misliš da je gotovo.
Samo tada je kraj novi početak.
Kuda ja hodam?
Cilj je nebitan.
Нема коментара:
Постави коментар